To što sam žena me definiralo još od vremena kada sam bila djevojčica. Dva brata, mama, tata. Ženski je posao bio čišćenje, kuhanje, serviranje. Jedan brat je stariji 3 godine, drugi mlađi 6. Mama i tata su puno radili, stariji brat se puno igrao, a ja sam već s 9 godina mlađem bratu postala zamjenska mama. Ujutro se probudim, spremim za školu, probudim malog bracu, spremim ga za vrtić, njega odvedem u vrtić, sebe u školu, pa poslije škole po njega. Poslije podne se stariji brat i dalje slobodno igra, dok sam ja i dalje brinem o mlađem bratu dok ne dođu roditelji. To nije bio posao za dječaka, nego za curicu. Oduvijek mi je bilo krivo što sam baš ja ta rođena bez one stvari među nogama.